Obilježena 16. obljetnica Vukovarske bitke

 Vrijeme buđenja

Povodom 16. obljetnice Vukovarske bitke

Toliko mladih, a toliko dostojanstva

Slijedeći naputak ministra znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. sc. Dragana Primorca u kojem se moli da se u svim županijama i gradovima u suradnji sa osnovnim i srednjim školama prigodno obilježi 16. obljetnica obrane grada Vukovara Klub gimnazijalaca «Ivan Merz» Prve sušačke hrvatske gimnazije u suradnji sa Zdrugom katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, Hrvatskim katoličkim zborom «MI» Rijeka te mjesnim župnikom msgr. Josipom Manjgotićem je organizirao prigodni događaj.

Kao predavače smo pozvali ugledne hrvatske vitezove, sudionike Domovinskog rata. Admiral Davor Domazet Lošo posebni naglasak je stavio na veličanstvenu obranu Vukovara i reakcije koje je ta obrana uzrokovala, a to je da se Hrvatska uspjela u nepovoljnim uvjetima (embargo na uvoz oružja Europe) reorganizirati što je omogućilo snažniji otpor četničkom i JNA agresoru. Admiral je istaknuo kako Sušački gimnazijalci postaju primjer svim drugim srednjoškolcima u Hrvatskoj jer ovakav događaj je uistinu poseban. Admirala su se posebno dojmili mladi. članovi Kluba gimnazijalaca, skauti 'Ivana Merza' i svi ostali učenici. Admiral je istaknuo kako nije navikao vidjeti gotovo 250 mladih na jednom mjestu koji iznimno pozorno i dostojanstveno svojim ponašanjem svjedoče ljubav prema Domovini. Pljesak je odzvanjao Svečanom dvoranom. Pretci su se budili. Kosti su trnule. Krv je uzavrela. Gledam te mlade. Odzvanjaju mi u ušima svetopisamske riječi: probudi se ti što spavaš. ćutim to zbivanje. Spavanja više nema. Vrijeme je činjenja. Admiral je progovorio analitički o stanju u Hrvatskoj i oko Hrvatske te pokazao zavidno korištenje informacije. Vukovar se neće zaboraviti dok ima ovakvih mladih, završio je Admiral.

Hrvatski ratni vojni invalid Damir Car, pripadnik naše legendarne riječke 111. brigade koji je i sam sve godine bio u Domovinskom ratu (i na istočnom bojištu) svjedočio je o tim velikim danima 'ponosa i slave'. Suze su potekle. Gledam u Damira. Veliki, kršni čovjek. čuo sam kako se odvažno borio na prvoj liniji. Kako nije dao neprijatelju, tuđinu da pogazi naše domove. Da uništi naše obitelji. čuo sam o njegovoj hrabrosti. A sada taj veliki riječki i hrvatski sin gleda u 250 gimnazijalaca. Njegov pogled u mladost čini srce ranjivim. Emocije rastu. Nije lako gledati toliko mladih kako te ljube. I kako ljube svoju zemlju. Svoju Domovinu. Grlo se stišće. čak i takvim vitezovima. Možda su baš stoga pravi vitezovi.

Profesor povijesti u Vukovarskoj gimnaziji, gospodin Dubravko Žuvić je sam bio mjesec dana u Vukovaru u tim najtežim danima njegove obrane. Hrabri Dubravko je svjedočio o ratnim strahotama. O JNA-četničkoj agresiji. O divljaštvu neprijatelja i muku posrnule Europe. Dubravko je govorio o podrumima. O prkosu vukovarskih branitelja. O ništenju neprijatelja. O tri stotine razbijenih tenkova. O krunici oko vrata. O molitvi. O ljubavi. Nema tih riječi kojima se može opisati to svjedočanstvo. Ali postoje svjedoci. Koji će to svjedočiti i živjeti. U njima. Poput malog plama. Za buduće vatre.

Nakon predavanja, oko 20. 30 sati više gotovo 300 sudionika događaja, 250 polaznika izbornog programa katoličkog vjeronauka, članova Kluba gimnazijalaca i katoličkih skauta nose više od 200 upaljenih svijeća u mimohodu svih gore navedenih, Ravnateljice gimnazije, profesora, roditelja učenika, svećenika do Mosta hrvatskih branitelja. Kolona se protegla više od stotinu metara... Svijet je začuđen. Kažu kako toliko mladih, a toliko dostojanstva. čudim se njihovim pitanjima. Mladi uvijek pružaju onoliko koliko osjećaju potrebitim. Naši gimnazijalci i predstavnici skauta su osjetili Vukovar. Zato su bili za primjer. Mnogima. Na Mostu branitelja dogodile su se poticajne riječi svećenika i domoljuba, župnika vlč. Josipa Manjgotića. Jasno je monsinjor progovorio o nepravdi sudišta. O muku svijeta. O boli našeg naroda. Pozvavši pri tom na otimanje zaboravu tih dana ponosa i slave naših vitezova. Gledam u Ravnateljicu. U kolege. Ponos iz hrvatskih srca i očiju. Tako ima biti. Na Mostu naši branitelji. Otvaraju ruke. Zapovjednici. Predstavnici svih udruga branitelja naše Županije. Prilazi mi i Katalinić, legenda 128. Svi su tu. Zajedno. Mladost i iskustvo. Vitezovi i oni koji to postaju.

Buđenje je krenulo. Ka novim zorama. I novom svitanju.

Fotografije možete pogledati klikom ovdje.




Monday the 20th. Custom text here