Gimnazijska baština

 
 
MUZEJSKE ZBIRKE GIMNAZIJE

Prva sušaèka hrvatska gimnazija u Rijeci ove godine obilježava znaèajnu obljetnicu svog postojanja i školstva na ovim prostorima - 380 godina kontinuiranog djelovanja i obrazovanja te 111 godina preseljenja Gimnazije u novoizgraðenu zgradu na Sušaku, u koju se Kraljevska velika gimnazija rijeèka preselila koncem mjeseca ožujka 1896. godine i nastavila svoje djelovanje do današnjih dana.
O znaèenju i radu školske ustanove, s najdužom tradicijom u našem kraju i jednoj od najstarijih u ovom dijelu Europe, svojim djelovanjem govore generacije uèenika i profesora meðu kojima je veliki broj znamenitih osoba iz kulturne, politièke, znanstvene povijesti Hrvatske i srednje Europe. Bogatu 380. godišnju povijest Gimnazije pripovijedaju i o njoj svjedoèi i vrijedna i raritetna školska baština - zbirke knjiga, starih i unikatnih uèila koje Gimnazija posjeduje, a danas i brižno èuva u svojim prostorima, te opsežan školski arhiv.
Stoga o 380 roðendanu Gimnazije otvoramo vrata škole – muzeja, postavom Muzejske zbirke gimnazije, s namjerom da trajno svjedoèi o tradiciji školstva i kulturi ovog podneblja, a istovremeno naðe i primjenu u modernoj nastavi.

Ravnateljica Prve sušaèke hrvatske gimnazije u Rijeci Ðudita Franko, prof.

 

GIMNAZIJSKA BAŠTINA

Rijeèka gimnazija sa svim svojim inventarom 1896. godine seli u novu palaèu Gimnazije na Sušaku. No, inventar koji dolazi u novu zgradu treba smjestiti u prostor i novi adekvatni namještaj. Veæ pri arhitektonskom projektiranju zgrade od 1893. godine arhitekti Ludwig i Hülssner morali su misliti na prostor i novi namještaj prema potrebama gimnazije. Svojom poslovnom urednošæu to su i ostvarili.
Uz kabinete nalaze se ostave te veliki broj stilskih ormara iz drveta i stakla u koje su se smjestile stare zbirke fizike, kemije (geologije), biologije te knjižnice i arhive.
I danas u nastavnom procesu i školskoj svakodnevici vidljiv je taj namještaj, u njemu zbirke uèila i drugog edukacijskog materijala, knjiga i dokumenata kako bi nas profesore i uèenike podsjeæao na generacije koje su protekle, na antikne zbirke, a danas školski muzej, ali i primjenu u modernoj nastavi, jednom rijeèju, na tradicijom postojanja steèenu jedinstvenu gimnazijsku baštinu.

Theodor de Canziani Jakšiæ, prof.

 

Friday the 28th. Custom text here