Naslovnica
O školi
Nastava
Upisi u školu
Erasmus+
Kontakt
Linkovi
Govoreći o Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci, priču moramo započeti davne 1627. godine ili još mnogo ranije, gotovo onih davnih dana kada je započelo poučavanje čitanja, pisanja, računanja... Te 1627. godine u Rijeci na Grvici kraj katedrale sv. Vida isusovci započinju s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do današnjih dana. Zbilo se to, kako bilježe zapisi, 23. studenoga 1627. uz svečanu misu i propovijed na hrvatskom jeziku Ivana Krstitelja Agatića - Senjsko modruškog biskupa, uz zvonjavu zvona gradskih zvonika i svečanu pucnjavu topova.
Gimnazijsko obrazovanje trajalo je šest godina, a prema isusovačkoj praksi onodobne Europe nastava se izvodila na latinskome jeziku, a za one koji taj jezik nisu znali – a to su bili uglavnom svi – postojao je pripravni tečaj ( curcus praeparatoricus). U prosjeku, za vrijeme rada isusovačke gimnazije, u svim razredima je bilo 150 do 200 đaka. Đaci svakog razreda imali su svoje nazive, počevši od najnižega: parvisti, principisti, gramatici, sintaksisti, poete, retori.
Valja istaknuti da su još onda Isusovci znali motivirati svakog učenika i na izvanškolski rad. Bila su organizirana natjecanja u znanju, javne rasprave ili dispute, a posebno su đaci sudjelovali u raznim gradskim manifestacijama i priredbama u povodu pojedinih blagdana. Cijeli grad je ubrzo nakon osnutka Gimnazije spoznao da je nešto važno i novo nastalo u njihovoj sredini. Kako je ukidanjem reda isusovaca 1773. god. gimnazija nastavila djelovati, upaljena luč znanja ostala je gorjeti do naših dana. Nastava u gimnaziji - Isusovačkom kolegiju, kako smo već spomenuli izvodila se je na latinskome jeziku, a krajem 17. stoljeća započinje i prva uporaba hrvatskog jezika, no ne zadugo. Tek školske godine 1848/49., a uz veliko zalaganje Frana Kurelca, nastava se počinje izvoditi na materinjem jeziku koji s prekidom, u periodu od 1941 - 1943., ostaje u uporabi do danas, što je bitno obilježilo čitave generacije učenika.
Školske 1853./54. Gimnazija prerasta u punu osmogodišnju školu te pod neposrednom upravom hrvatskih vlasti postaje nacionalno i kulturno žarište kao i najvažniji društveni čimbenik odgoja riječkih Hrvata. Povijesni kontekst, te društvene i političke mijene na ovim prostorima u velikoj mjeri utječu i na život i djelovanje Gimnazije u drugoj polovici XIX. stoljeća. Godine 1868. Hrvatsko-ugarskom nagodbom Rijeka je pripala Ugarskoj. Politika mađarizacije provodi se na svim poljima. Kraljevska hrvatska velika gimnazija na Rijeci posljednji je bastion obrane hrvatstva i hrvatske riječi. Pripreme za njeno ukidanje u tadašnjoj Rijeci počele su već 80- tih godina 19. stoljeća kada je 1881. i preseljena u palaču Adamich – Giacovcich na riječkoj Fiumari.
Nakon dugih rasprava, pregovora i zahtjeva, mađarsko autonomaških vlasti u Rijeci, hrvatske vlasti morale su popustiti konačnoj odluci mađarske vlade pa se donosi čak i odluka o njenom ukidanju. Ipak, povijesna fortuna izabire novog predstojnika Vlade za bogoštovlje i nastavu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - dr. Izidora Kršnjavija, koji upire sve snage da do toga ne dođe, te pronalazi novi smještaj školi. I tako se 1896. godine, s tradicijom od 269 godina Gimnazija sa svoja 354 učenika, cjelokupnim učiteljskim zborom - 20 redovitih, namijenskih i pomoćnih učitelja na čelu s ravnateljem Franjom Kresnikom, te cjelokupnom pokretnom imovinom seli u novo izgrađenu palaču arhitekta Ludwiga i Hulssnera na Sušaku, gdje djeluje i danas.
Bogatu povijest Gimnazije pripovijedaju i o njoj svjedoče vrijedne i raritetne zbirke knjiga, starih i unikatnih učila koje gimnazija posjeduje i danas i brižno čuva u svojim prostorima, te obiman školski arhiv. O značenju i radu školske ustanove, s najdužom tradicijom u našem kraju, i jednoj od najstarijih u ovom dijelu Europe, svojim životima i djelovanjem govore i generacije učenika i profesora, među kojima je veliki broj slavnih osoba iz kulturne, političke, znanstvene povijesti Hrvatske i srednje Europe. Među njima bili su Joseph Lorenz von Liburnau, Janez Trdina, Fran Kurelac, Ivan Dežman, Eugen Kumičić, Rikard Katalinić Jeretov, Antun, Ivan i Matija Mažuranić, Matko Laginja, dr. Viktor Ružić, Drago Gervais, Andrija Rački, Janko Polić Kamov, Ivan Zajc, Antun Motika, Vladimir Nazor, Ivan Kobler i mnogi drugi.
U kontinuiranom povijesnom slijedu, dugom gotovo četiri stoljeća, kako smo već istakli, Gimnaziju su zadesile mnoge mijene, a posljednje velike promjene dogodile su se devedesetih godina XX. stoljeća kada je Gimnazija dobila današnji naziv – Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci.
adresa: | Gajeva 1, Rijeka |
telefon: | 051 217 724 |
051 217 770 | |
e-mail: | pshg@gimnazija-prva-susacka-ri.skole.hr |